1. POVIJEST OPĆINE LUMBARDA

Kroz čitavu svoju prošlost, Lumbarda je bila prostor preklapanja različitih naroda i kultura. Sudeći po dosadašnjim spoznajama, prvi su joj stanovnici bili Iliri, koji su otokom vladali tijekom brončanog i željeznog doba. Njihova materijalna ostavština ogleda se u nizu grobnih i strateških kamenih gomila, koncentriranih mahom na zapadnim predjelima Lumbarde. Prodorom grčkih interesa u Jadran, otok je izašao iz povijesne anonimnosti i postao poznat kao Korkyra Melaina (crna). Grcima je ovo područje očito bilo od velike važnosti, jer su na Crnoj Korkiri podigli čak dvije svoje naseobine. Ona mlađa, utemeljena je početkom 3. stoljeća, u Lumbardi. O tom povijesnom događaju svjedoči najpoznatiji i najznačajniji antički kameni natpis do sada pronađen na tlu Republike Hrvatske. Riječ je o Lumbarajskoj psefizmi koju čuva Arheološki muzej u Zagrebu. Ovim dekretom utanačene su pojedinosti oko osnivanja kolonije. Iz teksta se, između ostalog, doznaje da su lumbarajsku naseobinu utemeljili Grci s otoka Isse, današnjeg Visa, na osnovi prethodnog ugovora s predstavnicima lokalnih Ilira, Pilom i njegovim sinom Dazom. Lumbarajska psefizma pronađena je na vrhu brežuljka Koludrt, gdje je vjerojatno nekoć stajao isejski grad. Nešto južnije, na predjelu Sutivan, nalazila se nekropola kolonije iz koje potječu grčke vaze, pohranjene u Gradskom muzeju Korčule.

Grčka kolonizacija označila je početak kraja ilirske ere na Korčuli, ali stvarnu im je propast donio tek pohod rimskog cara Oktavijana, 35. godine prije Krista. Uskoro po tom dramatičnom događaju, na otok su stigle prve rimske obitelji. Jednoj od njih pripadala je prostrana vila iz 1. stoljeća, smještena na predjelu Knežine, u lumbarajskom poju. Osim samim gabaritima, ovaj se objekt ističe i jedinstvenim načinom gradnje od malih piramidalnih blokova položenih u kosu mrežu. Riječ je o tehnici opus reticulatum, tipičnoj za uže područje rimske Italije, pa u tom smislu lumbarajska vila predstavlja izolirani slučaj na istočnoj obali Jadrana.

Značajni rimski ostaci nalaze se i na predjelima Koludrt i Sutivan. Na potonjem je otkriven termalni sklop nekog manjeg naselja s pripadajućom nekropolom. Osim toga, u lumbarajskom su akvatoriju uočeni tragovi rimskih kamenoloma i to na otočićima Sutvari, Vrniku i Kamenjaku.

Kasna antika na ovom se području odražava uglavnom kroz nalaze vezane uz rano doba kršćanstva. Među njima, najbolje je sačuvana crkvica sv. Barbare na otoku Sutvari, datirana u 6. stoljeće.

Izostanak ranosrednjovjekovnih nalaza svjedoči u prilog pretpostavci da je, po suton antike, Lumbarda posve opustjela. Njezino se ime prvi put spominje u Korčulanskom statutu, koji je u prvobitnoj formi sastavljen još 1214. godine. Jedna od njegovih odredbi zabranjuje trajno naseljavanje u Lumbardi i predviđa novčanu kaznu za onog koji bi se drznuo tu čak i prenoćiti. Stoga i nije čudno što su jedini svjedoci ovoga vremena tek dvije sakralne građevine, crkva sv. Ivana na Sutivanu i sv. Barbare u Žabnjaku.

Godine 1420., Korčula se našla pod dugotrajnom vlašću Mletačke republike i od toga doba do danas, dijelila je sudbinu Dalmacije. Usporedo sa stabilizacijom životnih prilika, započelo je i stalno naseljavanje Lumbarde. U 16. stoljeću, ona je već bila formirano naselje, grupirano oko crkava podignutih mahom na privatnim posjedima korčulanske vlastele.

Župa Lumbarda, osnovana u 16. stoljeću, prvi put se spominje 1612. g., na biskupskom sinodu u Korčuli. Iz istog stoljeća potječu i matične knjige: vjenčanih od 1620., umrlih od 1635., a krštenih od 1641. godine.

U 17. i 18. stoljeću, Lumbarda je bila ladanjsko odredište korčulanskih biskupa i vlastele. Prvi sačuvani ljetnikovac pripadao je Biskupiji, a podignut je još u 15. stoljeću, u uvali Bilin žal. No, tek dva stoljeća kasnije, ladanjska je arhitektura dobila puni zamah, a omiljeni predjeli bili su Tatinja i Prvi žal. U to su se vrijeme gradili i kašteli, koji su, osim gospodarske, imali i obrambenu funkciju. Tako Cankinov i Nobilov kaštel iznad uvale Tatinja, te kula u Velom poju, svojim vertikalama i danas dominiraju krajolikom.

Devetnaesto i dvadeseto stoljeće obilježilo je formiranje raznih vjerskih i kulturno-umjetničkih udruženja. Godine 1857. osnovana je bratovština sv. Sakramenta, kojoj su se kasnije pridružile i bratovštine sv. Roka te Gospe od Karmena. Narodna je glazba utemeljena 1929., a crkveni zbor 1935. godine. Među posljednjima u nizu, osnovani su Kulturna udruga «Ivo Lozica» (1980.), ženski crkveni zbor (1999.).

Početkom 20. stoljeća, podignute su dvije najmlađe sakralne građevine u Lumbardi. To su crkva sv. Špiridijuna u zaseoku Javić, koja datira iz 1900., te kapela Gospe Lurdske u podnožju Koludrta, iz 1922. godine.

Ovom su razdoblju svoj pečat dali i brojni lumbardski umjetnici, od kojih su neki stekli i
svjetsku slavu. Među njima se ističu kipari Frano Kršinić (1897.-1982.), Ivo Lozica (1910.-1943.), Lujo Lozica (1934.), kipar-amater Ivan Jurjević – Knez (1920.), slikar Stipe Nobilo (1945.), i dirigent Ivo Lipanović (1958.)

 

  1. CRKVE

 

  1. Župna crkva sv. Roka

Smještena je na Veloj glavici i datira iz 1680. godine. Posvećena je 1774. Godine a proširena 1886. Godine. Sveti Roko je patron Lumbarde i na njegov blagdan ( 16. Kolovoza ) procesija ide poljem. Crkva je široka 9,5 m a dugačka 22,65 m. Zvonik je novo podignut 1996. godine. Sveti Roko je zaštitnik oboljelih od kuge (XIV.stoljeće). U renesansnoj umjetnosti sv. Roko se redovito prikazuje u hodočasničkoj odjeći s nazupčanom školjkom (jakovskom kapicom), torbom, štapom i tikvicom. Obično se vidi u društvu svog vjernog psa.

 

  1. Crkva sv. Ivana

Grobišna je crkva. Nalazi se u dokumentima od 1388. godine u ruševnom stanju. Obnavljana je u nekoliko navrata, sve do 1893. g., kada je na njezinim temeljima podignuta nova crkva Porušena je i izgrađena nova 1893. godine.

 

  1. Crkva sv. Barbare

Smještena u predjelu Žabnjak. Prvi put se spominje krajem 13 stoljeća. ona se obnavljala: prvi put 1728. godine, te još jednom krajem 19. stoljeća kada je dobila svoj današnji oblik.

 

  1. Crkva sv. Petra i Pavla

Smještena na Veloj glavici uz Nobilov kaštel izgrađena u 16. Stoljeću. Zatvorena od 1859. godine a obnovljena 2012. godine.

 

  1. Crkva sv. Bartula

Barokna je crkva smještena u Veloj Postrani. Obnovljena 2006. godine.

 

  1. Crkva sv. Križa

Nalazi se u polju. Na crkvi je uklesana godina 1774. Proširena i uređena 1881. Godine te sagrađena loža pred njom. Od 1883-1885 služila kao Matica dok se uređivala župna crkva sv. Roka.

 

  1. Crkva Male Gospe – Gospica

Potječe iz 16. Stoljeća. Nalazi se iznad mora na zapadnoj strani Male Glavice.

 

  1. Crkva sv. Špiridijuna

Smještena iznad Javića i novija je građevina.

 

  1. Kapela sv. Liberana

Sagrađena kao zavjetna poslije potresa u Dubrovniku 1667. godine.

 

  1. Špilja Gospe Lurdske

Nastala nakon ukazanja Bernardici u Lourdesu. Blagoslovljena 1922. godine.

 

 

III. OSTALE ZNAMENITOSTI

LUMBARAJSKA PSEFIZMA je pronađeni spomenik na poluotoku Koludrt koji datira iz IV. stoljeća pr.n.e. na kojem je grčki natpis o osnivanju grada. To je najstariji priznati pisani spomenik ovog područja. Zaključuje se da je cijelo naselje bilo opasano zidom i da je u njemu osim grčkog bilo i ilirskog stanovništva. Iz kamenog srednjeg vijeka sačuvani su stari kašteli koji su prvenstveno bili sklonište od najezde gusara. Na plaži Bilin žal sačuvani su ostaci rimske ville rusticae koja je nekad bila povezana podzemno sa kaštelom kula koji je služio za obranu.

 

  1. IZLOŽBE

U galeriji tri volta i crkvi sv. Križ tokom cijelog ljeta a prema programu Lumbarajskih užanci odvijaju se izložbe lokalnih i stranih umjetnika (slikari i kipari).

 

  1. GOSPODARSTVO

Gospodarstvo u Lumbardi bazira se na glavnoj gospodarskoj grani – turizmu. Sve ostale gospodarske grane kao što su ugostiteljstvo, kamenoklesarstvo, građevina, poljoprivreda i obrtništvo zavisni su o glavnoj gospodarskoj grani. U Lumbardi egzistiraju tri hotelske kuće, a većina smještaja je u privatnim iznajmljivačima. Svi ugostiteljski objekti su sezonskog tipa osim tri kafića koji rade tokom cijele godine. Kamenoklesarstvo je zastupljeno sa dva kamenoklesarska obrta i jednim poduzećem za eksploataciju kamena, a građevina sa tri obrta. Od ostalih obrta tu su autoprijevoznici, automehaničari, ribari, obrti za iskope, popravak kućanskih aparata, stolari.

 

  1. TURIZAM

Lumbarda je mjesto bogate turističke tradicije i turističkog identiteta. Turistička atraktivnost Lumbarde gradi se na sprezi kulture s turizmom, ali i kao središte raznih selektivnih programa; nautičkog turizma i marina, hotela apartmana, auto-kampova i turističkih naselja, prelijepih zona i kupališta, šetnica, izleta i drugih turističkih događanja. Atraktivnost turističke ponude omogućava mu blizina gradova Korčule i Dubrovnika te nacionalnog parka Mljet.

Turistička ponuda Lumbarde raznovrsna je i zadovoljava interese turista nautičara, rekreativaca, izletnika i kupača.

U središtu mjesta gostima su na raspolaganju hoteli „Borik“, „Lovor“, „Lumbarda“ i apartmansko naselje „Lina“. Nautičarima je u samom središtu mjesta na raspolaganju marina sa 100 vezova. O boravku gostiju u Lumbardi skrb vodi Turistička zajednica Općine Lumbarda. O svojim običajima, plesovima, pjesmama, zanatima, umjetnicima, jelima i vinu domaćini svoje goste upoznaju kroz «Lumbarajske užance», splet priredbi i događaja koje večeri u Lumbardi čine nezaboravnima.

Gurmane privlače domaći specijaliteti pripremljeni od svježih namirnica iz mora i lumbarajskih vrtova u lumbarajskim konobama, restoranima i agroturizmima i seljačkim domaćinstvima. Ljubitelji i poznavaoci vina u Lumbardu dolaze izdaleka kako bi kušali grk, bijelo vino koje se proizvodi od autohtone sorte grožđa istog imena.

 

VII. PROMETNA POVEZANOST

 

Lumbarda kao i ostala mjesta u okruženju sa kopnom je povezana trajektom (Dominče – Orebić) sa 18 linija dnevno, katamaranom sa Splitom i Dubrovnikom, te autobusom sa Zagrebom i Dubrovnikom svakodnevno.

.

Powered by themekiller.com anime4online.com animextoon.com apk4phone.com tengag.com moviekillers.com